Prvi Srbi, koji su silom prilika napuštali vječna ognjišta širom Srbije, Bosne i vojnih krajina u sastavu Austrougarske, naselili su u 15. vijeku mala mjesta u okolini Maribora, od tad pa do danas izlagani su neprestanom, kako pojedinačnom tako i kolektivnom progonu, šikaniranju i ugnjetavanju. Ne žaleći ni sopstvene živote, a misleći da će druga domovina znati cijeniti to što čine za nju, kroz istoriju ostavljali su kosti i prosipali krv po cijeloj Sloveniji za dobrobit svih naroda koji su živjeli i koji i danas žive u Sloveniji. Pišući knjige, ratujući, obrađivajući zemlju, plaćajući poreze, a svakog dana vjerujući da će domovinu bratske zemlje jednoga dana nazvati i svojom drugom domovinom, živeli su na granici nestanka svoje nacije i čekali ispruženu ruku prijateljstva ili bar neki znak zahvalnosti. Sve do danas, dragi moji prijatelji, ništa se nije promijenilo, još uvijek čekamo i trpimo javašluk i bezobrazluk ove naše nesrećne druge domovine Slovenije. Na naše slavne pretke podsjećaju duboke jame koje se nalaze po cijeloj Sloveniji iz kojih huče glasovi Srba pobijenih u dva svetska rata dozivajući na srpskom jeziku nas žive da se trgnemo i borimo za svoja prava i svoj jezik, mole nas da ćirilicom napisana slova na srpskim spomenicima u Beloj Krajini, a u kojoj više nema ni jednog Srbina pređu na listove i sveske u školskim klupama. Vjerovatno se pitate zašto uopšte ovo pišem, e pa dragi moji prijatelji razlog je jednostavan, na početku dvadeset i prvog vijeka još uvijek po pitanju prava i opstanka naše nacije na ovim prostorima, mi Srbi po svemu sudeći živimo u petnaestom vijeku, bez prava na naciju, bez prava na jezik, kulturu i tradiciju. Činjenice koje ću iznijeti u daljem izlaganju potkrijepiće moje pisanje. Znajući da će jednog dana biti samostalna država Slovenija je u kratkim jugoslovenskim epohama dozvoljavala neka osnovna prava, međutim njenom samostalnošću prava Srba su sve više i više ukidana, tako da su septembra 2011. godine izbrisali Srbe iz biroa za statistiku, postali smo u “demokratskoj Sloveniji” nepostojeći narod bez osnovnih ljudskih prava. Znajući da će do takvog scenarija doći, g. Saša Gajić sa istomišljenicima osniva 2007. godine Savez srpske dijaspore Slovenije u nadi da će zaustaviti podmukle planove slovenske države i u ovim teškim vremenima pomoći svome rodu. Od samog osnivanja, Slovenija nije birala sredstva da uništi Savez srpske dijaspore Slovenije kako ona legalna tako i nelegalna, tako nije čudno da su prostorije Saveza i telefoni njegovih članova 24 sata prisluškivani vjerovatno od slovenskih obavještajnih službi, razne izmišljene prekršajne i krivične kazne leže po sudskim fijokama, javne i tajne prijetnje su takoreći svakodnevne. Kada su pomislili da je na izdisaju Savez srpske dijaspore Slovenije je izveo protesnu šetnju, pokazao svoju moć i uzvratio udarac, pokazujući time da smo još živi i zdravi i da ćemo nastaviti ovu borbu do pobjede, naše ili vaše gospodo! Dakle naš Savez sa svojim društvima, članovima i simpatizerima organizujući mirnu protestnu šetnju do zgrade javnoga fonda Republike Slovenije za kulturne djelatnosti, a u vezi učestale diskriminacije njigovog vođstva i šovinizma do Saveza srpske dijaspore Slovenije i društava u sastavu navedenog pokazao je svoju odlučnost i ispunio obećanje koje je dao. Naravno, sve je to bilo pravovremeno prijavljeno policiji i navedenom slovenskom Javnom fondu za kulturne djelatnosti i isti su se pobrinili da u navedenom vremenu bude totalno automobilima zaparkiran prostor. JS KD RS nikakvim slučajem neće da shvate što nam čine, a sledeći organizovani protesti biće održavani bar pet radnih dan u sedmici uz pištaljke ispred svih njihovih kancelarija. Imajući u vidu, da je raspisani godišnji javni konkurs pod imenom PrP-2014, njihov direktor Igor Teršar i pomoćnica, te vođa ispostave slovenskog javnog fonda za kulturne djelatnosti Ljubljane gospođa Andreja Repar odbacili sve uložene projekte saveza i njegovih srpskih društava za godinu 2014, dok su Savezu kulturnih društava Ljubljane odobrila i ove godine ukupni godišnji iznos veći od 58.000,00 eura. Savez srpske dijaspore bori se za svoja ljudska Ustavna prava, koja su iz godine u godinu sve više i više kršena. Te činjenice obuhvataju i zadnje godine, gdje su bila veoma skromna sredstva odobrena, a kada su ugovorom trebala biti isplaćena, to se nije dogodilo, nego Savez i njegova pojedina društva morali su uložiti tužbe u vezi navedenog Javnoga fonda. Zato i nije čudno da Savez srpske dijaspore Slovenije, odnosno njegova pravna ispostava redovno ulaže tužbe, bilo ta na 
Upravni ili Ustavni sud Republike Slovenije, naravno, ako Slovenski sudovi budu pristrasni, tužbe će pljuštati i pred međunarodnim sudovima. Jako je bitno da je protestna šetnja izvedena, da smo pokazali svoju moć, da nismo iznevjerili svoje članove, simpatizere i sve Srbe u Sloveniji kojima smo dali obećanje da ćemo se boriti do kraja bez obzira na sve. Ovim protestom smo samo skrenuli pažnju, međutim, masovniji protesti će uslijediti ako nas odgovorni iz slovenske vlasti ne prime na razgovore i konačno pokrenu naše nacionalno pitanje. Imajući u vidu da mi poštujemo slovenske Zakone, a oni kao takvi trebaju biti jednaki za sve, posebno kada su narušena ljudska prava populacije koja je godinama ugnjetavana u Sloveniji tj. srpske populacije. Činjenično posmatrano, višegodišnju podjelu visokih finansijskih sredstava iz Evropskog socijalnog sklada (oko 15 miliona) namjenjenog za ranjive kulturne zajednice u Sloveniji javni konkursi raspisani od strane slovenskog Ministarstva za kulturu organizator protesta smatra da su dodjeljivani neracionalno, selekcijski, koruptivno, diskriminatorno i to jedino do srpske nacionalne kulturne zajednice, obuhvaćene kroz društva u sastavu našeg Saveza, njegovih članova, simpatizera i prijatelja koja nisu dobila niti jednog centa, pa čak niti za jednu godinu. Upravo ti milioni eura razdjeljeni su oko 75% slovenskim društvima, pa tako je pomisliti, da jedino srpska kulturna društva u sastavu Saveza srpske dijaspore Slovenije ne spada u ranjivu kulturnu zajednicu, dok su slovenska u svojoj sopstvenoj matici ranjiva, prosto da čovjek ne povjeruje. Kako sam već jednom naveo u gore napisanom, a vitalna pitanja nije na odmet ponoviti više puta, nije ni čudno to da zadnji popis slovenskog stanovništva izveden septembra 2011, po kome statistički biro Slovenije ne vodi Srbe kao naciju. Potrebno je naglasiti, da jedino slovensko Ministarstvo za kulturu obuhvata sektor za manjine. Najveći akter činjeničnog stanja u kojem se nalazimo kao nacija jeste vladin ministar Uroš Grilc sa svojim prijateljima, odnosno pojedincima. Ništa bolja situacija nije ni na ljubljanskoj opštini što se tiče pojedinaca zaduženih za kulturu na lokalnoj ravni. To, koliko gradonačelnik gradske opštine Ljubljana gospodin Zoran Janković za nas čini kroz svoju samovolju govori unazad dvije godine potpisana petogodišnja pogodba o najmu opštinskih prostora na lokaciji Ljubljana, Celovška cesta 122, koji su bili na lijepom mestu, a njihova unutrašnjost tako reći rpavi pravcati svinjac. Kada smo uz potpisanu pogodbu pridobili i potvrdu, da se navedeni prostori neće prodavati u pogodbenom roku, krenuli smo sa sopstvenim sredstvima u opremanje te uložili više od 18.000,00 eura, nas je taj jedan te isti gradonačelnik izbacio iz navedenih prostora. Naša uložena tužba bila je na prvom sudskom stepenu negativna, mada nakon uložene žalbe ista je bila od Višeg suda poništena, potstupak je još u toku. Mi na osnovu računa zahtjevamo povrat uloženih novčanih sredstava. Činjenično njihovi opštinski godišnji javni konkursi govore sami za sebe, tako je navedeni PrP u godini 2012 Savezu kulturnih društava Ljubljane namjenio godišnji iznos od 60.000,00 eura, dok je Savezu srpske dijaspore Slovenije djelujući u ljubljanskoj matičnoj opštini namjenio zajedno 2.103.00 eura. Istu stvar pokazuju činjenice i u godini 2013 kroz javni natječaj PrP, Savez srpske dijaspore dobitnik je godišnjih sredstava zajedno u iznosu 1.748,00 eura, dok Savezu kulturnih društava Ljubljane za isti konkurs PrP-2013 godišnje dobija 57.000,00 eura, pa čak i ove godine 2014 istoimenovani konkurs slovenskog javnog fonda za kulturu kroz PrP-2014 Savezu kulturnih organizacija Ljubljane dodjeljuje nešto više od 58.000,00 eura, a Savezu srpske dijaspore Slovenije godišnje nije dodijelio ništa, odnosno 0,00 eura, to je ono pravo činjenično ogledalo velikog šoviniste i srbomrzca direktora navedenog slovenskog fonda Teršar Igora i njegove pomoćnice Andreje Repar. To još nije sve, nego se dodatno priređuju dokumeti i kriju pred javnošću, a kroz zakonske odredbe Javnoga konkurisanja u zadnjim godinama, ne određuje se najviši, a niti najmanji novčani iznos korz uspešnost pojedinog projektnog konkurisanja. To rade solidarno i planirano, kako bi jedne te iste iz godine u godinu nagrađivali visokim novčanim sredstvima bez bojazni za njihovnu veličinu koju i onako ne postavljaju. Sve ovo ukazuje na činjenicu, da su Srbi najsiromašnija i najranjivija nacija, rekao bih “demokratske Slovenije”, zemlje u sastavu još “demokratičnije Evropske Unije i to u ozbiljnom ogledalu istine. Ne mogu, a da ne iznesem podatak kako naše obje matice tj. Srbija i Republika Srpska, odnosno njihove vlade i predstavnici u Republici Sloveniji ne ulažu dovoljno truda i energije u rješavanju naših problema, uprkos našim molbama i zahtjevima. Jedinu podršku koju je Savez srpske dijaspore slovenije dobio je od lidera Srpske Demokratske Stranke Republike Srpske, gospodina Mladena Bosića od kojeg sam lično dobio uvjeravanja da će problemi koji tište i pritišću Srbe u Sloveniji biti iznijeti u institucije Republike Srpske i u institucije Bosne i Hercegovine na moje zadovoljstvo, a nadam se i na zadovoljstvo Srba koji potiču sa prostora Republike Srpske. Predsjednik SDS-a Mladen Bosić je čvrsto obećao ozbiljno razmotriti i otvaranje predstavništa Republike Srpske u Sloveniji. Pozvao bi obadvije naše matice, a koje su mi obje srcu podjednake, da slijede Bosićev primjer i da nam pomognu u ovoj neravnopravnoj borbi. Svjesni smo činjenice da ćete opet podmuklo i krvnički napadati, ali mi ćemo vas dočekati i boriti se dostojanstveno za naša prava, čak i kad nas naši slavni preci pozovu u svoj zagrljaj, iza nas će ostati spomenici pisani na ćirilici koji će nastaviti ovu započetu bitku do konačne pobjede, naše ili vaše gospodo.
Piše: David Tepić
Saveza srpske dijaspore Slovenije
Predsjednik sektora za Republiku Srpsku
