Propratila: Vesna Petrović
Upravo to potvrđuju činjenice da se dobro posećena promocija uz skroman kulturno umetnički program izvela u teslićkoj kino dvorani u kojoj se okupilo 151 osoba uz novinarsko prisustvo ekipa RTV BN, TV KANAL 3, Internetn RTV Bijeljina i novinara »BLIC«. Na osnovi uspešne saradnje između književnika i SPKD „Prosvjeta“ u Tesliću je prisustvovala i delegacija Saveza srpske dijaspore Slovenije i Udruženja srpskih književnika u Sloveniji.
Upravo u Tesliću je 24. februara ove godine održana veoma uspešna promocija knjige „Kneginja bez žezla i krune“ autorke Silvane Aleksić. Silvana( Lazić) Aleksić je rođena u Zavidovićima 1977 godine, a odrasla u maglajskom mjestu Bočinja. Zbog ratnih dešavanja srednju školu je završila u Vukovaru, a titulu profesora razredne nastave stekla je na filozofskom fakultetu u Banoj Luci. Svoje utočište je 1996 godine našla u naselju Đulići kod Teslića. Pisanjem proze, pjesama te tekstova za izvornu i narodnu muziku bavi se od 4. razreda osnovne škole.Silvana je udata, majka sedamnaestogodišnjeg Gligorija. Iako je ovo prva Silvanina samostalna knjiga, njene pjesme se nalaze u mnogim objavljenim zbornicima, a takođe je i dobitnica mnogobrojnih književnih priznanja. Nagrađivana je još za vreme Jugoslavije, a pjesnikinja ističe da joj je jedno od najdražih priznanja ono koje je dobila u Ljubljani prošle godine, riječ je o priznanju zlatna značka, za njenu pjesmu „Majci“. Recenzije Silvanine knjige potpisuju prof. Šajinović Vasilije iz Doboja i prof. Gajić Saša iz Ljubljane. Izdavač knjige je „Prosvjeta“ Teslić.
U toku književne večeri Gajić je uručio povelju sa zlatnom medaljom za uspješnu saradnju iz oblasti kulture sa Opštinom Teslić i SPKD „Prosvjeta“
„Na skupštini srpske dijaspore Slovenije odlučili smo da najviše priznanje, zlatnu medalju uručimo opštini Teslić i predsjedniku SPKD „Prosvjeta“ Živku Petroviću iz razloga što smo imali jako dobru i uspješnu saradnju i ovo je da kažem pečat te zajedničke saradnje“, – rekao je Gajić.
Šef Odsjeka za odnose sa javnošću i građanska pitanja, Vanja Pajkanović izrazila je zahvalnost za dodijeljeno priznanje poručivši da će Kancelarija za dijasporu nastaviti unapređivati saradnju sa ljudima koji žive i rade u inostranstvu.
„Postojanje Kancelarije za dijasporu je pokazalo svoju opravdanost jer su uspostavljeni razni oblici saradnje u svim sferama društvenog života. Ovim priznanjem Saveza srpske dijaspore koje nam je večeras uručeno izraženo je zadovoljstvo dosadašnjim stepenom saradnje koja je bila izuzetno uspješna. U ime načelnika se zahvaljujem na ovom priznanju i nadam se da će uspješna saradnja u narednom periodu biti nastavljena i naravno težićemo da je još više unaprijedimo“, rekla je Pajkanovićeva.
Na promociji su se smenjivale poezija i muzika. Stihove su čitali pozorišni glumac Miloš Milićević, Mirjana Lazić- autorkina sestra i sama autorka. Za muzičke pauze bili su zaduženi učenici prof. Dragane Tabak.
Na pitanje kako je nastala ova zbirka i otkud ovakav naziv knjige autorka je rekla: Ova knjiga je nastala kao žal za zavičajem, moji preci po ocu su bili kneževi a pošto smo se poslije rata rasuli na sve četiri strane svijeta, moja žalja je bila da ostavim nekakv pisani trag ko sam i odakle dolazim. Mnogi me pitaju zašto baš Kneginja bez žezla i krune…a ja najčešće odgovaram citatom iz Zaveštanja Stefana Nemanje, koje je napisao gospodin Mile Medić:
„Bojim se ponekada, čedo moje, rasućemo se u druge, čvrste i stojeće narode razlićemo se kao voda niz planinu u tuđe reke i nestati u njima kao da nas nikada nije ni bilo.“ Upravo tim strahom vođena plašeći se da se meni i mojim zemljacima ne desi isto ja sam odlučila da napišem ovu zbirku kao amanet najprije mome sinu a onda i ostaloj djeci mojih zemljaka.
Silvana se zahvalila svima na učešću a posebna zahvala je bila za ljude koji su na bilo koji način potpomogli ostvarenje njenog dugogodišnjeg sna.
Veče je bila lepo osmišljena tako da razmena emocija nije nedostajala, naprotiv u publici su se mogle videti i suze.
